Mlakost vjere - Laodiceja današnjice
Autor: Adnan Petar Mihael Jašarević
Modernizacija i globalizacija su jako česti pojmovi koji se pominju u XX, a osobito u XXI stoljeću, za njih bi se moglo reči da su ''ahilova peta'' svakog vjernika, a ta nazovimo je ''bolest'' ima svoje simptome, koji također imaju jako zvučna i poznata imena, a to su desakralizacija i dekristijanizacija. Upravo u ovim terminima je korijen problema koji rađa mlakost vjere. Knjiga Otkrivenja sv. Ivana Apostola na jednom mjestu donosi:''Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela, nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba, a ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: Kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš, da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću njemu i večerati s njim i on sa mnom. Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobjedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo. Tko ima uho nek posluša što Duh govori crkvama!'' (Otkrivenje 3, 14-22)

Sedam navika sretnoga braka
 p. Johannes Lechner CSJ 
 
Kakvom „vodom” trebaju bračni drugovi puniti svoje vrčeve da bi je Isus mogao pretvoriti u vino svoje ljubavi?
Svadba u Kani nas uvodi u tajnu sakramenta ženidbe. Ne poznamo zaručnike one svadbe u Kani po imenu, ali je za to spomenuto da je tu bila Marija, Isusova majka i Isus i njegovi učenici. Dogodilo se nešto netipično, kako za svadbu, tako i za vinogradarski kraj – nestalo je vina.
Marijin zagovor je bio isto tako odlučujući za čudo s vinom, kao i posao slugu koji su punili vrčeve vodom imajući u Isusa slijepo povjerenje, iako to nisu trebali, jer Isus nije bio nikakav njihov nadstojnik! Isus im je rekao da napune 6 vrčeva, svaki po oko 100 litara, vode. Problem je bio taj što nije bilo vina.
Razum bi rekao: „Mi trebamo vino a ne vodu!” Ipak sluge to čine. Bio je to nekada prilično težak posao, napuniti takve vrčeve vodom. Trebalo je donijeti 600 litara vode! Značilo je da, s nekom posudom od 15 litara, treba 40 puta ići po vodu da bi se napunilo sve vrčeve, do vrha. Ovi sluge su bili dobro oznojeni – to je sigurno! Kada se čudo stvarno dogodilo? Ne znamo. No, rezultat je izazvao divljenje: novo vino je bolje. Tako je ustvrdio nadstojnik stola, govori nam evanđelje.

Ljubi svog neprijatelja!

Piše: p. Antun Volenik SI

Čitanja: 1 Sam 26,2.7-9.12-13.22-23; Ps 103; 1 Kor 15,45-49; Lk 6,27-38
Evo nam i ove godine Isusova evanđelja s čini nam se, najzahtjevnijom i najtežom Isusovom zapovijedi: Ljubite svoje neprijatelje! Najviši oblik blaženstva, najveća zapovijed koju i Luka i Matej stavljaju u sredinu svoga izvještaja o blaženstvima kao vrhunac, mjesto gdje se smrtni čovjek najviše približava svome Stvoritelju kako nam danas i izrijekom kaže sv. Luka.

Klovićevi dvori: Otvorena retrospektivna izložba Mate Celestina Medovića
01.12.2011. 
Retrospektivna izložba slikara Mate Celestina Medovića, koja donosi cjeloviti prikaz umjetničkog stvaralaštva tog najvećeg hrvatskog plenerista, otvorena je večeras u Galeriji Klovićevi dvori, javlja Hina.
Obuhvaćeno je 200-tinjak djela, od njegovih prepoznatljivih vrijesnih krajolika, mrtve prirode i raskošnih povijesnih kompozicija do produhovljenih sakralnih djela i profinjenih portreta. Na toj njegovoj prvoj retrospektivi nakon više od 20 godina predstavljene su sve faze i tematski slojevi Medovićeva slikarskog rada, počevši od najranijih radova iz formativne faze nastalih u Italiji i Njemačkoj do posljednjih slika koje je stvarao u osami sela Kuna na rodnome mu Pelješcu.

Izmišljotine ''Zeitgeista''
Piše: Marko Invančićević
,,Devet od deset tzv. novih ideja jesu naprosto stare pogreške. Katolička crkva ima kao jednu od najvažnijih zadaća sprječavati ljude da čine te stare pogreške; da ih čine uvijek i nanovo, trajno, kao što to ljudi i čine kada su prepušteni sebi… I ona dogmatski brani čovječanstvo od njegovih najgorih neprijatelja, tih sijedih, užasnih, proždirućih čudovišta - starih pogrešaka.’’1 
Prije nekoliko godina na svjetlo dana je izašao dugometražni dokumentarac Zeitgeist koji se bavi određenim teorijama zavjere, između ostaloga, u prvom dijelu filma koji ćemo ovdje analizirati, i kršćanstvom. Iznose se mnogi prigovori na Bibliju kao na najveću bajku ikad ispričanu. Ocjenjuje ju se kao hrpu astroloških podataka koji govore o nadolasku doba obilježenog jednim od znakova zodijaka. Povlače se paralele između poganskih božanstava i Krista želeći time ne samo osporiti Kristovu božansku narav nego i Krista kao povijesnu osobu.