RAZVOJ NEW AGE IKONOGRAFIJE
Silvana Dragun
Područje simbola i znakova je široko. Razlikujemo totemske, magijske, mitološke, sakralno-religiozne, arhetipske, psihološke, umjetničke i druge simbole. Sakralno-religiozni simboli nas uvode u prostor milosti, duhovnog pročišćenja i obnove.
Psihološki simboli odslikavaju unutarnja psihička zbivanja u ljudskom biću. Sakralno-religijski simboli se koriste u ritualne svrhe. I magijski su simboli ritualni simboli, ali nemaju sakralnu snagu i karakter. Religioznost suvremenog čovjeka obilježena je prečesto fundamentalizmom, fanatizmom, ravnodušnosti, sinkretizmom, ezoterijom, okultizmom. Današnji vjerski pluralizam tumači se kao dokaz sekularizacije. Religija više ne izražava i ne jača vrijednosti društva kao cjeline. Stalno nicanje sekti tumači se kao daljnja fragmentacija institucionalne religije te stoga kao dokaz sve slabije kontrole religije nad društvom. Religija proživljava proces individuacije kojim pojedinac pronalazi vlastiti put spasenju i vlastitu stazu ka konačnom smislu. Postmoderna duhovnost se može shvatiti kao konzervativna reakcija protiv modernizma ili kao radikalno oslobađanje od modernizma. Ona se očituje u preispitivanju identiteta, autoriteta i institucionalne prakse. Postmoderna duhovnost dokida ideju ''čiste'' tradicije. Takvu duhovnost moguće je naći u klupskim kulturama, glazbenoj industriji i kinima. Prisutan je povratak poganizmu, kultu tijela, panteizmu, milenarizmu. Religijski se krajolik 21. stoljeća promijenio. Uz širenje istočnjačkih religija, novih pokreta, ezoterizma, okultizma, sekti, terapeutskih udruga i New Age, vezan je skraćeni naziv alternativna religija . U suvremenoj civilizaciji sve religije, vjerovanja, mitovi, obredi i sakralna iskustva imaju jednako pravo građanstva. Nema nezamjenjive religije, živi se religija bez zajedništva. Sekularizacija je usko povezana s modernizacijom . Nadzor nad obrazovanjem, gospodarskom proizvodnjom, zdravstvom i nizom drugih aktivnosti postupno je prešao s crkve na sekularne institucije. Vjera je privatizirana upravo zato jer je obilježje suvremenog Zapada ''okretanje sebstvu''. Očituje se pad poštovanja tradicionalnih autoriteta, nesigurnost i preispitivanje granica između prošlosti i sadašnjosti, svetog i profanog. Iz New age pokreta nikli su brojni simboli novog svjetskog poretka, sveopćeg bratstva, samoostvarenja i imanentizma.
1. RELIGIOZNOST SUVREMENOG ČOVJEKA
Suvremeno društvo prolazi kroz proces desakralizacije. Max Weber je tvrdio da je za industrijsko društvo karakteristična racionalizacija i demistifikacija svijeta. Podrijetlo duha kapitalizma vidio je u asketskom protestantizmu. Sociolog Bryan Wilson smatra suvremeni racionalizam neprijateljem religije. Pojedinac danas raspolaže pluralitetom životnih stilova. Na ponašanje postmodernoga čovjeka uvelike utječu dva temeljna liberalistička načela: individualizam i pluralizam. Opći trend u svijetu je stvaranje jedne eklektičke i sinkretističke religioznosti. Pojava postmoderne nije neko izlaženje iz vremena modernosti nego način kako se u naše doba modernost zbiljski ostvaruje. Sociolog Gianfranco Morra smatra da je postmoderna neka vrst samo-raspadanja moderne i vuče svoje podrijetlo iz liberalističkih i marksističkih ateizama. Porast specijalizacije i fragmentacije znanja i djelovanja potaknuo je ljude da u svemu više traže izravnu korist a s druge strane potaknuo ih je da relativiziraju trajnost istine. Individualizam postmoderne je u prvi plan stavio razonodu iznad dužnosti, slobodu iznad solidarnosti, pojedincu više nego zajednici. Iz pluralizma se pak rađa relativizam. Prihvaćaju se fragmenti vjerovanja a ne cijeli polog vjere. Moderna društva sve više postaju sekularna a u njima sveto i nadnaravno sve više gubi značenje. Korijen sekulariziranog mišljenja je u tome da se religija shvaća kao privatna stvar svakog pojedinca. Do sekularizacije je dovelo kultno vjerovanje u čovjekovu autonomnost, znanstveni i tehnički progres. Novi religijski pokreti koji su nastali u posljednjih nekoliko desetljeća suprotstavljaju se institucionalnoj religiji pokušavajući čovjeka vratiti u iracionalnu sigurnost na granici svetog i profanog, magijskog i virtualnog. Po čitavom svijetu proširio se val nove duhovnosti sa svojom raskošnom simbolikom i znakovljem. Karakteristika novih religioznih pokreta je da umanjuju Kristovu vrijednost jedinstvenog posrednika između Boga i ljudi, te se odriču monopola bilo koje religije nad istinom. Prisutna je ''privatizacija svetog''. Pojedinac sam želi odrediti sadržaj svog vjerovanja na tržištu religiozne ponude. New age ideologija nema ljestvicu objektivnih vrijednosti nego dopušta da svatko sebi stvara ljestvicu vrijednosti prema željama i potrebama .
1.1. U znaku Vodenjaka
Pojam Vodenjaka i izraz New age prva je primijenila Alice Bailey . Poznati stručnjak za duhovnost New Agea Michael Fuss definirao je taj pokret kao ''supermarket alternativnih duhovnosti'' u kojem se može pronaći religioznost po vlastitom ukusu i želji. ''New age je zapravo eklektički sinkretizam, mješavina više svjetonazora, istočnjačkih i zapadnjačkih.'' Po mišljenju njegovih zagovornika doba kršćanstva započelo je prije dvije tisuće godina pod astrološkim znakom ''Ribe'' a novo doba koje dolazi početkom trećeg tisućljeća obilježit će era Vodenjaka u kojem bi se trebalo ostvariti jedinstvo čovjeka i prirode. Vodenjak je simbol univerzalnog skupa virtualnosti O rađanju crkve Novog doba i smjeni ere Ribe pisao je Emanuel Swedenborg u 18. st. ''Među tradicijama što su se slile u New age nalaze se drevne egipatske okultne prakse, kabala, rani kršćanski gnosticizam, sufizam, mudrost druida, keltsko kršćanstvo, srednjovjekovna alkemija, renesansni hermetizam, zen budizam, joga, itd'', ističe se u studiji Isus Krist – donositelj vode žive Papinskog vijeća za kulturu i Papinskog vijeća za međureligijski dijalog. New Age se zanima za kvantnu fiziku i znanstvena otkrića, istočnjačke religije, astrologiju i okultizam, transpersonalnu psihologiju, paranormalne fenomene i razgovore sa vanzemaljcima, kult svete ženstvenosti, teozofiju, antropozofiju, širenje ekološke i globalne svijesti. Zanima se za širok spektar praksi koje promiču holističko zdravlje; akupunkturu, kiropraktiku, bioenergiju, psihičko iscjeljenje, meditaciju, vizualizaciju, itd. Tu se ne govori o jasnoj razlici između dobra i zla, nema krivnje i nema potrebe za oproštenjem jer su ljudska djela plod ili prosvjetljenja ili neznanja. Jedno od temeljnih naučavanja New age-a je panteistički monizam. Iz tog razmišljanja proizlazi da je sve ''Jedno'' i da nema stvarnih razlika između Boga i čovjeka, živog i neživog. Nema odgovornosti jer su dobro i zlo ''Jedno'' a svemir organska cjelina. Svijet je privid (maya), pa se ne treba za ništa boriti jer sve dolazi i prolazi u cikličkom ponavljanju. Grijeha nema a zlo nije ništa drugo nego neznanje. Vrijeme i prostor su rastezljivi, a sve individualno se utapa u univerzalno. Nema više jedno ''ja'' nego jedno ''ja'' postaje dio ''općeg Ja''. Prema Aldousu Huxleyu svaka osoba je svemir koji pliva u moru svemira, čovječanstvo je društvo otočnih svemira. Svaki je Atman Brahman; pojedinac je slika planetarnog holograma. Pravi cilj je gnoza, najuzvišeniji oblik spoznaje. Ne isključuje se ni konzumacija halucinogenih droga da bi se postiglo mistično iskustvo. Pluralizam u religioznom naučavanju i praksi proizlazi iz toga što postmoderno društvo ne želi imati čvrste dogme i jasna uvjerenja . Jedan od najvažnijih znakova kojim se New age identificira je astrološki znak Vodenjaka. Vremenski sat sa dvanaest konstelacija (zodijak) rotira svakih 24000 godina tako da svaka od dvanaest konstelacija ima prevlast nad nebom Zemlje oko 2000 godina. Prema astrološkim izvještajima vrijeme u kojem sada živimo obilježava smjena ere Ribe i dolazak ere Vodenjaka. Za pripadnike ove duhovnosti to znači propast kršćanstva i dolazak nove religije samoobogotvorenja. Bog je tu neosobno i po prirodi imanentno biće koje se shvaća kao kozmička svijest, univerzalni um i svemirska energija koja sve prožima. Čovjek se shvaća kao božansko biće u nastajanju, odnosno osvješćivanju. Pripadnici sljedbi Novog doba vjeruju da će naredno razdoblje koje je počelo s trećim tisućljećem donijeti ostvarenje potisnutih latentnih mogućnosti ljudske naravi, preobrazbu na planetarnoj razini. Gorljiva zagovornica New age-a Shirley MacLaine tvrdi da se čovjek treba klanjati sebi jer Bog kojeg tražimo leži u nama. Umjesto religije vjere ovaj sustav zagovara religiju znanja, odnosno religiju samo-spasenja. New Age je globalna mreža nove religioznosti koja zagovara duhovni narcizam kojemu je glavni cilj postizanje osobne sreće, zatim individualizam i samoiscjeljenje.
1.2. New age i Neopoganizam: sličnosti i razlikeNeopoganizam je jedan od glavnih trendova New age-a. Uključuje sve grupe koje crpu na staroj religiji ili tradiciji. Primjerice, Druidi i pokret Wicca povezani su sa keltskom tradicijom, a pokret Boginje (The Goddness Movement) fokusira se na čarobnjačku tradiciju. Tu još spadaju neošamanističke sljedbe, odinističke ili neogermanske grupe, sotonističke sekte. Razlika između New age-a i Neopoganizma je u tome što New age sagledava širu perspektivu dok se Neopoganizam fokusira na konkretne bogove sa konkretnim panteonom. Keltska i germanska tradicija vjeruju u mnoštvo bogova iz različitih religija. Zastupljeni su bogovi vegetacije ili hijerogamije boga i božice. New age zbilju promatra u više sfera u hijerarhijskom poretku. U Neopoganizmu postoji dvostruka stvarnost, dvije dimenzije stvarnosti, jedna koja nam je vidljiva i druga koja egzistira iznad realnosti koju vidimo a nju čine bogovi koji nemaju dodira s ljudima. Razlika između New age i Neopoganizma prema pisanju Reendera Kranenborga još se odnosi na eshatologiju. New age pokret zastupa evolutivni model izlaska iz samsare pri čemu karma igra odlučujuću ulogu, dok se Neopoganizmu o tome ne govori. Zlo je u New age-u povezano s ljudskim djelima i predstavlja dio čovjekovog razvojnog procesa. Neopoganističke sljedbe drže da je zlo realno, da živimo s njim i da je ono dio prirode. S druge strane New age sljedbe očekuju Mesiju (Maitreya) za razliku od neopoganističkih sljedbi koje nemaju ni mesijanističku perspektivu ni milenarističku perspektivu, jer sve što se zbiva događa se ''ovdje i sada'', ne u eshatonu. Budućnost ostaje nepoznata. Razlika između New age-a i neopoganizma je također u antropologiji. New age zastupa ezoterijsku antropologiju koja čovjeka dijeli na više tijela; astralno, materijalno i besmrtno tijelo sa ''božanskom iskrom''. Neopoganska antropologija više odgovara Jungovoj antropološkoj interpretaciji čovjeka. New age je religija samorealizacije i holizma a neopoganizam je religija samo-osnaženja i materijalizma. Simbol neopoganstva je krug. Još je jedna razlika između ova dva pokreta. Neopoganstvo zastupa kolektivizam a New age individualizam. Međutim, ova dva pokreta povezuje snažan interes za magiju.

 
Znanost koja se bavi sa sadržajnim značenjima apstraktnih znakova i znakovnih sustava zove se semantika. ''Znak koji nosi religiozno značenje donosi sa sobom apsolutni element i stavlja točku na relativnost i nered'' . Želja je religioznog čovjeka da živi u sakralnosti i zbog toga je razradio orijentacijske tehnike izgradnje svetog prostora. Znak ili znamenje u religijama označava neobičnu i uglavnom zastrašujuću pojavu doživljavanu kao nagovještaj nečega; pomrčina Sunca, udar groma, itd . Rimska religija pridaje veliku važnost pojavi znaka (lat. signum, ostentum, monstrum, miraculum, portentum). U Bibliji znak je čudesno djelo kojim Bog ljudima svjedoči svoju blizinu (Izl 7,3; Ps 105,27). Simbol je specifično ljudski način komuniciranja na kojem se temelji kultura. Jedino se ljudi među svim živim bićima u svom komuniciranju služe simbolima. Simbol označava prožetost slike i smisla u reprezentativnom znaku (vizualnom, verbalnom, mimičkom) određujući bitno svojstvo neke stvarne ili duhovne pojave, predmeta, odnosa, ideje ili pokreta, države, ustanove. Simboli izražavaju svjedočanstvo koje je fiksirano u osjetilnom opažajnom liku i koje je postalo predmetom tradicije iskonskog religioznog iskustva. Funkcija simbola je odgoj za nevidljivo. Čovjek ne može neposredno uočiti i fiksirati svetu i transcendentnu moć nego samo posredno u liku simbola. Religijski simboli po podrijetlu mogu biti: a) kozmički (zemlja, voda, zrak, oganj, svjetlost, tama, Sunce, Mjesec, itd)b) imaginativni (ukupnost predodžbi kojima se priopćuje svetost)c) egzistencijalni (križ, put, kruh)Simbol treba razlikovati od znaka. Odnos između znaka i onoga što on označava ili prenosi je statičan, fiksiran, zatvoren, neproduktivan mehanizam komunikacije. Odnos između simbola i značenja koje prenosi je arbitraran. Omogućava predočenje događaja u vremenu i predmeta u prostoru, te odnose u okolini. Najvažniji sustav simbola jest jezik. Simbol možemo definirati kao bilo koji fenomen kojemu je društveno (tj. kulturno) pripisano određeno značenje. 2.1. Sveto - magijskoEmil Durkheim naglašavao je da razlika između svetog i profanog ne leži u osobinama samih stvari ili bića već u odnosu koji ljudi uspostavljaju prema tim stvarima ili bićima. Umjesto bogoštovlja neke religije su usmjerene postizanju moralne i duhovne izvrsnosti. Za religioznog čovjeka čitav kozmos može postati hijerofanija. Sveto odgovara moći i ono je zasićeno bitkom . Sveto i profano tvore dva egzistencijalna stanja koja je čovjek oblikovao tijekom svoje povijesti. Religijski znakovi i simboli evociraju transcendentnu prisutnost i religijsku koncepciju. Za religioznog čovjeka sakralno je realno dok za profanog čovjeka sakralnost predstavlja irealnost. Čovjek se religijskim simbolima i znakovima služi da izrazi svetost ili s druge strane kaos. Povezanost zemaljske i kozmičke razine katkada se izražava pomoću slike jednog univerzalnog stupa Axis mundi (Jakovljeve ljestve, gora, stablo, itd.). Tako hram predstavlja imago mundi jer je kuća bogova, preslika nebeskog svijeta. Svaka prostorna hijerofanija ili svako posvećivanje prostora odgovara kozmogoniji. Religiozna potreba izražava neutaživu ontološku žeđ za bitkom. Kozmogonija je uzor svakog stvaranja. ''Mit koji priča tu svetu ontofaniju, to pobjedonosno očitovanje punine bitka, postaje uzornim modelom svih ljudskih djelatnosti: jedino on otkriva ono što je stvarno, preobilno, djelotvorno'', ističe rumunjski povjesničar religija i antropolog Mircea Eliade.
2.2. Značenje nekih vizualnih simbola u novim religijskim pokretima

Deveterokraka zvijezda predstavlja vjersku zajednicu Bahá'í. Devet, kao najveći jednoznamenkasti broj, simbolizira sveukupnost. Kako je Bahá'í vjera ispunjenje isčekivanja svih prethodnih religija, ovaj simbol u dveterostranim Bahá'í kućama bogoštovlja, budi osjećaj ispunjenja i završetka.Kaducej je u drevnoj Grčkoj u početku bio štap vjesnika, službenog glasnika na bojnom polju. Grci su kaducej kao amblem dodijelili bogu Hermesu (rimskom Merkuru). Dvije isprepletene zmije na štapu predstavljaju balans između dobra i zla, rata i mira. Ti atributi u Hermesovim rukama poprimaju značenje vladarskog žezla. U Indiji je kaducej simbolizirao brahmanski štap, obilježje kundalinija, kozmičke energije koja struji uzduž stabla čakri. To je ujedno simbol nezavisnosti božice Tanit, a pogrešno se u medicinskoj industriji miješa sa štapom Asklepija. Srednjovjekovne romaničke i gotičke crkve često su ukrašavali prozori od obojenog stakla i kiparski ukrasi u obliku peterolista. Pentagram je simbol mikrokozmosa. Danas ga najviše koristi neopoganistički pokret Wicca. Često je prisutan u magijskim obredima. S jednim krakom uperenim prema gore simbolizira prirodu, mikrokozmos, a s dva kraka uperena prema gore, predstavlja Sotonu.
Solarni križ odnosi se na nordijskog boga Odina a još se zove kotač Taranisa, keltskog boga grmljavine koji odgovara nordskom bogu Thoru. U modernom društvu svastiku i solarni križ koriste neonacističke sljedbeOvo je simbol anarhije i često ga viđamo kod tinejdžera, u filmovima, serijama i računalnim igricama. Crte slova A cesto izlaze i izvan kruga. Mnogim sotonistima i drugim brzorastucim okultnim grupama predstavlja slogan „cini sto zelis“.

Ovaj simbol koji je ujedno najveće ime Yá Bahá'u'l-Abhá a pojavljuje se na Bahá'í prstenju i ostalom nakitu kao vidljivi podsjetnik na Božju svrhu za čovječanstvo i posebno za bahá'íe. Tri vodoravne linije na simbolu predstavljaju: svijet Boga Stvoritelja, svijet njegovih objava i svijet čovječanstva. Okomita linija povezuje tri vodoravne linije kao što božanski glasnici čine vezu između svijeta Boga i svijeta ljudi. Dvije peterokrake zvijezde predstavljaju Bába and Bahá'u'lláha, dvojne Božje Objave za ovo doba. Simbol za prsten je zamislio 'Abdu'l-Bahá1, a oblikovao ga je Mishkín-Qalam.Ovo je Babilonska zvijezda koja sa sedam krakova kod A. Crowleja simbolizira Babilon, odnosno kabalističku sferu Binah. Sedam krakova je sedam pisama imenu Babilon, sedam planeta, sedam čakri, sedam ''tajni''.Dearinth je dizajnirao Oberon Zell i to je simbol koji predstavlja ''Crkvu cijelog svijeta'', neopogansku sljedbu koja je nastala inspiracijom romana Roberta Heinleinsa Stranac u stranoj zemlji. Simbol se sastoji od više dijelova; devet koncentriranih krugova simboliziraju stupnjeve inicijacije, znak labirinta i rogatog božanstva.Znak mira ili Neronov križ sve češće predstavlja antikršćanski otpor iako mu to u početku nije bila namjera nego borba protiv rata i nuklearnog naoružanja. Dizajner ovog znaka je Gerald Holtom, voditelj Kampanje za nuklearno razoružanje. Koristi ga Američki pokret za ljudska prava i američki anti-ratni pokret.Trikvetra predstavlja tri spojene ribe, simbol je Svetog Trojstva, a najviše je koristi keltska kršćanska crkva (The Celtic Christian Church ). U neopoganizmu ovaj znak simbolizira žensko trojstvo (djevojku, majku, vješticu), kozmičko trojstvo (zemlja, more, nebo), te antropološko trojstvo (duh,duša, tijelo). Žena na mističan način utjelovljuje Zemlju i označava kozmički model plodnosti. U alkemiji trokut predstavlja simbol vatre i srca.

2.3. Masonski simboli
 
 U religiji masonstva Veliki Arhitekt Svemira personificira se kroz čovjeka. Čovječanstvo je jedini personalni bog koji postoji. Dva najznačajnija simbola Univerzalnog slobodnog zidarstva su kutomjer i šestar. Kutomjer predstavlja zemlju a šestar nebo, a oboje simboliziraju čovjeka. U centru kutomjera i šestara u Americi se pojavljuje slovo ''G'' koje predstavlja boga. U središtu engleskog masonskog amblema nalazi se ljudska ruka koja u šaci drži čekić tako da svojom pozicijom pravi slovo ''G'', što simbolizira boga kao čovjeka koji gradi svoj vlastiti hram u nebu. Francusko slobodno zidarstvo prikazuje u centru kutomjera i šestara srp i čekić, što označava njihovu ateističku koncepciju spasenja gradnjom. Tu se često pojavljuje simbol unutarnjeg-svevidećeg oka koji vidimo na novčanicama jednog dolara. To unutarnje-svevideće, odnosno Ozirisovo oko, predstavlja proširenje svijesti koje se postiže dubokom meditacijom. U religiji masonstva važno je naglasiti da se božanstvo izjednačava sa čovještvom.U religiji masonstva Veliki Arhitekt Svemira personificira se kroz čovjeka. Čovječanstvo je jedini personalni bog koji postoji. Dva najznačajnija simbola Univerzalnog slobodnog zidarstva su kutomjer i šestar. Kutomjer predstavlja zemlju a šestar nebo, a oboje simboliziraju čovjeka. U centru kutomjera i šestara u Americi se pojavljuje slovo ''G'' koje predstavlja boga. U središtu engleskog masonskog amblema nalazi se ljudska ruka koja u šaci drži čekić tako da svojom pozicijom pravi slovo ''G'', što simbolizira boga kao čovjeka koji gradi svoj vlastiti hram u nebu. Francusko slobodno zidarstvo prikazuje u centru kutomjera i šestara srp i čekić, što označava njihovu ateističku koncepciju spasenja gradnjom. Tu se često pojavljuje simbol unutarnjeg-svevidećeg oka koji vidimo na novčanicama jednog dolara. To unutarnje-svevideće, odnosno Ozirisovo oko, predstavlja proširenje svijesti koje se postiže dubokom meditacijom. U religiji masonstva važno je naglasiti da se božanstvo izjednačava sa čovještvom.
 
Ying-yang predstavlja homoseksualne bogove Orijenta. Pogani su diljem svijeta vjerovali da je homoseksualna sklonost njihovih bogova rezultat činjenice da su nekad bili hermafroditi. Grčki bog Hermafroditos imao je fizičke osobine oba spola, a također je u Indiji bog Brahma, u početku bio hermafrodit. Prisutan je falicizam, obožavanje generativnog principa.
 
Masonerijski simbol Euklidov 47-im problem odnosi se na trijadu Oziris, Izida i Horus.
 

GLOBALIZACIJA, SAKRALNOST I NEW AGE IKONOGRAFIJA
Simboli osvjetljuju različita značenja hijerofanija. Za čovjeka antike mitovi su bili likovi koji su otkrivali značenje svijeta i njegovih elemenata. ''Čovjek srednjeg vijeka u svemu vidi simbole'' . Svaki lik postaje simbol koji sam sebe nadilazi. Drukčije, novovjekovnom čovjeku Ja postaje mjerilom vrijednosti života. Svijet koji se do tada shvaćao konačnim postaje beskonačan. Božje mjesto više ne postoji gore u visinama nego na zemlji. Moderni čovjek sebe vidi kao subjekta i pokretača Povijesti. Da bi stvorio svoj svijet on je desakralizirao svijet u kojem su živjeli njegovi predci a s druge strane proces desakralizacije ga je doveo do rudimentarne religioznosti. Ljudi ''bez religije'' interesiraju se za pseudoreligije i privatne mitove. ''Bogočovještvu, istinskom nadčovještvu, idu rijetki, bestijalizmu, bogozvjerstvu, idu mnogi,'' piše ruski filozof Nikolaj Berdjajev u knjizi Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu naglašavajući da je našem vremenu svojstvena bestijalnost, barbarstvo unutar profinjene civilizacije. Također upozorava da povijesno iskustvo pokazuje kako kultovi samooboženja čovjeka dovode do još veće dehumanizacije. Velik broj neopoganskih simbola upućuje na čovjekovu glad za postizanjem veće društvene i magijske moći a ne na traženje istinske svetosti i transcendentne prisutnosti. Sakralnost predstavlja savršenu manifestaciju Bitka a uloga simbola je u tome da čovjeka otvaraju univerzalnome. Dok u kršćanskoj koncepciji čovjek predstavlja sliku i priliku Božju u simbolima i znakovima novih religijskih pokreta čovjek se puno više ističe kao slika i prilika prirode i tehnike. Proces sekularizacije započeo je na europskom tlu još od renesanse preko protestantizma, prosvjetiteljstva do demokratskog liberalizma. Oblici religije u modernom društvu su se promijenili. Temeljne oznake moderniteta su: racionalnost društvenih odnosa, oslobođenje ljudske osobe, znanost u stalnom razvitku i društvo u nezaustavljivu pokretu, pluralizam izbora i ponuda, medijska povezanost cijeloga svijeta. Nove sljedbe i pokreti nastali unutar New age-a na jednoj strani odbacuju Isusa Krista a priznaju Boga, na drugoj strani prihvaćaju religiju a odbacuju Boga kao Osobu, ili pak odbacuju svaku religiju. ''U određenom smislu moglo bi se reći da su se, kod onih modernih ljudi koji sebe proglašavaju nereligioznima, religija i mitologija 'skrile' u tami njihova nesvjesnoga''. New age sa svojom ikonografijom nema ljestvicu objektivnih vrijednosti nego dopušta da svatko sebi stvara vrijednosti prema željama i potrebama. U monističkom pristupu dobro i zlo se relativiziraju i prožimaju. Možda je zato simbol ying-yang jedan od najpopularnijih i najčešćih u alternativnoj religiji. Alternativa klasičnom kršćanstvu koje se čini prezahtjevno suvremenom zapadnjaku traži se u poganskim vjerovanjima i orijentalnim religijama. Religijskom pluralizmu koji je jako prisutan uvelike pridonosi filozofija konzumizma i materijalizma. izvori:
1. BERDJAJEV, Nikolaj, Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu, Verbum, Split, 20072. COLIN, Didier, Rječnik simbola, mitova i legendi, Ljevak, Zagreb, 2004.3. DANIEL, John, Religija masonstva, Matica hrvatska, Split, 2001.4. ELIADE, Mircea, Sveto i profano, AGM, Zagreb, 2002.5. ENCIKLOPEDIJA NOVIH RELIGIJA, Ljevak, Zagreb, 2005.6. FANUKO, Nenad, Sociologija, Školska knjiga, Zagreb, 1994.7. GUARDINI, Romano, Konac novoga vijeka, Verbum, Split, 2002.8. KNOBLAUCH, Hubert, Sociologija religije, Demetra, Zagreb, 2004.9. MARDEŠIĆ Željko, Povratak religije ili njezina prilagodba svijetu?, CUS 2/2006, str. 139-142.10. MARDEŠIĆ, Željko, Religija u modernitetu, CUS 2/2003, str. 175-17811. MARDEŠIĆ, Željko, Desekularizacija svijeta u globalizaciji, CUS 1/2004, str. 312. NIKIĆ, Mijo, Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima, FTI, Zagreb 2003.13. NIKIĆ, Mijo, (ur.), Novi religiozni pokreti, Zbornik radova sa znanstvenog simpozija Filozofskog fakulteta Družbe Isusove o novim religioznim pokretima, FTI, Zagreb 1997.14. OPĆI RELIGIJSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002. 15. PAPINSKO VIJEĆE ZA KULTURU, PAPINSKO VIJEĆE ZA MEĐURELIGIJSKI DIJALOG, Isus Krist donositelj vode žive, Verbum, Split, 2003.

2. RELIGIJSKI ZNAKOVI I SIMBOLI U NOVIM RELIGIJSKIM POKRETIMA