PRINCIPI KRŠĆANSKE LJUBAVI

''Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.''

(1 Kor 13,4-8)

1.   VELIKODUŠNOST
Odakle proizlazi velikodušnost?
Velikodušnost je plod nutarnje slobode. Ona se protivi škrtosti i negostoprimstvu. (usp. Mt 5,48)
Ljubiti znači obilno dijeliti. Stoga ćemo nastojati da uvijek budemo milosrdni poput Isusa.
''Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji.'' (Izr 11,24)

2.   DOBROSTIVOST
Tko je dobar čovjek?
Ljubav uživa u dobru drugoga. Ljubav traži samo jedno; dobro ljubljenoga.
Sjetimo se Božje dobrote i strpljivosti kad pristupamo odgoju naših bližnjih.
Kad smo u prilici nekoga prekoriti učinimo to s blagošću i strpljivošću.
''Blag odgovor ublažava jarost.'' (Izr 15,1)
''I nikada ti neću prestati činiti dobro'' Jr 32,40

3.   NEZAVIDNOST
Zbog čega je netko zavidan?
Kajin je ubio svog brata Abela iz zavisti. Zavist razara obitelj i međuljudske odnose. Ugrožava zajedništvo. Brakovi se lome iz ljubomore.
Dvije su vrste natjecanja koje nam privlače pažnju: sveto i opako natjecanje. Opako natjecanje je kad se netko žalosti i zavidi radi svjetovnih dobara kojih nema a netko ih drugi ima, a sveto natjecanje je kad u težnji za duhovnim dobrima počnemo prezirati i sažaljevati zemaljsku slavu. U svemu što činimo, važna je čistoća nakane. Na nju budno pazimo težeći za onim što je više, odnosno neprolaznom slavom i vječnim dobrom.
''Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko odgovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.'' (Jak 4,11)

4.   PONIZNOST
Što je poniznost?
''Poniznost nije drugo nego jednostavna spoznaja našeg ništavila, te radost koja ostaje i usred sveg onog što nam donosi prezir.'' (sv. Marija Magdalena de Pazzi)
Prava se ljubav ne hvasta. Ljudska oholost je sklona sebe izjednačiti s Bogom po vlastitoj volji. Odricanje od sebeljublja je put k pravoj ljubavi. Pretjerana želja za samopotvrđivanjem kvari naše odnose s drugima i to nas udaljuje jedne od drugih. Poniznost je stav osobe koja izlazi iz same sebe, izlazi iz svoje čahure. Oholica se žali, ljuti i prkosi kad ga pokore i otkriju mu nedostatak, umjesto da žali za počinjenom pogreškom. Ljubav se protivi oholosti jer je poslušna Božjoj volji. Duša koja robuje samoljublju nema slobodu duha.
''Postoje dvije vrste oholosti: ona koja je zadovoljna sobom, općenita je i manje štetna i druga koja je nezadovoljna sobom, jer je očekivala puno od sebe i zatim ostaje razočarana'' (Federic Ozanam)

5.  NENAMETLJIVOST
Odakle dolazi hvastanje i nametanje?
Jedna narodna izreka veli: tko se hvali, sam se kvari! Prava se ljubav ne nadima. Grijeh nas je učinio gluhima na druge.
Ne znamo slušati i dopustiti sugovorniku da nam pokaže svoje pravo lice, svoje potrebe. Nametanjem svojih mišljenja i navika udaljujemo se jedni od drugih, a ljubav teži zajedništvu. Sebi pripisujemo sve zasluge a za ono što nije dobro okrivljujemo drugog. Budimo protiv grijeha ali ne protiv čovjeka. Hvastanje i nametanje dolaze od mlakosti duha koja nastaje kad popuštamo samoljublju, vlastitom precjenjivanju i napastima đavla. Mlakost nas potiče da se uljuljamo u pogreške koje se svakodnevno očituju kroz hotimične laži, srdite riječi, hvastanje i lažno zaklinjanje.
Kako pobijediti mlakost?
Postojanim razmatranjem, molitvom i sakramentalnim načinom življenja.

6.   PRISTOJNOST
Ljubav i čistoća su združene. To je veliko otajstvo. Da bismo postigli ovu krepost potrebna nam je higijena duše. Iz pokvarena ''srca'' dolaze pokvarene riječi i primisli. Ne sudjelujmo u nepristojnim razgovorima i ne družimo se s takvim ljudima. Ne gledajmo  tv serije i filmove koje promoviraju vulgarnost, nasilje i estetiku zla. Pogled otvorimo za ljepotu a oči za čistoću.
To je ono što nam danas najviše nedostaje.

7.   NESEBIČNOST
Prava ljubav ne traži svoje. Ljubav postavlja imperativ ''biti'' ispred ''imati''. Princip posjedovanja nije princip zajedništva, a prava ljubav uključuje zajedništvo. Dobrotvorna (agape) ljubav nije posvojna za razliku od tjelesne koja je sebična i nesavršena do te mjere da se miješa sa mržnjom. Svjedoci smo brojnih zločina iz strasti. Bog nam želi dati nešto drugo. Želi nam dati ljubav koja nas neće povrijediti, uznemiriti, razboliti. Bog nas želi takve ljubavi osloboditi jer sve su naše ljudske ljubavi bolesne. Čovjek nije u stanju dobro ljubiti. U svakoj našoj ljubavi ima nešto sebično, okrutno, nešto mitsko. Mi često puta mislimo da ljubimo neku osobu a zapravo ljubimo idol kojeg smo sami kreirali od različitih iskustava nježnosti i ugode. Prava ljubav koju primamo od Gospodina ne želi drugu osobu promijeniti nego joj činiti dobro.
''Ovo je moja zapovijed, ljubite se međusobno, kao što sam Ja ljubio vas'' (1 Iv 15, 12)
''Ne moramo tražiti sreću: ako imamo ljubavi za druge, dobit ćemo sreću. To je dar od Boga.'' (Bl. Majka Tereza iz Kalkute)

8.   NERAZDRAŽLJIVOST
''Nosite bremena jadan drugoga i tako ćete ispuniti zakon Kristov'' (Gal 6, 2)
Iste nevolje nekoga mogu dovesti u Raj, a drugoga u pakao. Mir u srcu ne nalazi onaj koji živi neuredno, nego onaj koji živi sjedinjen s Božjom voljom. Prava ljubav svladava opake želje usred najžešćih napasti i najmračnijih pustoši. Ona je usko povezana s istinom, a upravo u srditosti čovjek ne sudi pravedno.
Protivštine nam dolaze u životu jer Bog s njima želi u nama uništiti sve opake unutarnje i vanjske porive. Naspram razdražljivosti stoji krotkost.
''Tko se teško srdi, bolji je od junaka'' (Izr 16,32)

9.   OPRAŠTANJE
Opraštanje je uvjet ljubavi. Ljubiti znači hoditi u svjetlosti.
''Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.'' (Sir 28,2) Oprostiti znači ne vezati se više na bolne uspomene. To je rastanak od zla. Božja ljubav nije lomljiva a naša jest. Grijeh je živjeti navezan na zlo. Oproštenje je čin slobode. Prave ljubavi nema bez nutarnje slobode. Dobrotvorna ljubav sadrži kardinalne kreposti:
razboritost, pravednost, umjerenost i jakost.
Bez ovih kreposti nema jedinstva i sloge.

10. ISTINOLJUBIVOST
Ljubiti znači prije svega težiti istini. Ljubav ne želi ljubljenu osobu dovesti u zabludu, stranputicu. Ljubav teži svetosti, jasnoći. Ona se ne umara čineći dobro. Otac Pio bi često govorio da je licemjerstvo najveće zlo našeg vremena.
''Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati'' (Jak 3, 10)

11. VJERNOST
Vjernost je osnova ljubavi i ljubav je ta koja ju usavršava. Ljubav čini da čovjek ne vjeruje samo razumom, nego i voljom. Slabost naše vjere dolazi od loših životnih navika i ponašanja. ''Plod vjere je ljubav'' (Bl. Majka Tereza iz Kalkute)
Ljubav traži razumijevanje.
''U mjeri u kojoj ljubav raste u tebi, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.'' (Sv. Augustin)

12. NADA
''Moj plan za tvoju budućnost je uvijek ispunjen nadom i optimizmom''. (Jr 29,11)
Ljubavi nema bez nade. Beznađe se protivi ljubavi. Živjeti u nadi znači živjeti u siromaštvu. Ne nadamo se onome što imamo nego onome što nemamo. Nada je ravnomjerna odricanju. Duša koja se ufa u Boga, već pripada Njemu. Nada nas uči da zaboravimo sebe.
Osjećaji malodušja i beznađa udaljuju nas od drugih. Nada je ključ za sreću. Prava ljubav ne prihvaća razmišljanje da postoje izgubljeni i otpisani slučajevi. Ona ide dalje vjerujući i nadajući se da će dobro pobijediti i da nijedan čovjek nije tako zao da se ne bi mogao promijeniti.

13. STRPLJIVOST
Remorkeri su mali brodovi koji vuku velike.Neki ljudi žele ljubiti Isusa, ali kad poljuljaju se u vjeri i ljubavi pred trpljenjem.
Ljubav je žrtva koja traži odgovornost.
''Kada si bio skršena srca, bio sam ti blizu.'' (Ps 34,19)
''Nosio sam te blizu svoga srca, kao što pastir nosi maleno janje u svojem naručju.'' (Iz 40,11)

14. NEPROLAZNOST
Svađe su kušnje prijateljstva i ljubavi. Pravu ljubav brige i problemi ovoga svijeta ne mogu ugušiti. Ljubav pomlađuje onog koji ljubi. Ljubav nudi i rađa život.
''Ljubim te ljubavlju vječnom.'' (Jr 32,20)