p. Mijo Nikić, DI: ''Prave i lažne slike Boga''
Čovjek je biće koje vjeruje, homo religiosus. Ali, različito vjeruje i ima različite slike o Bogu. Često puta se pokaže da djeca religiozno aktivnih roditelja, ukoliko je to plod prikrivene tjeskobe pred Bogom, bježe od Boga, dok djeca nereligioznih roditelja traže Boga. Važno je da kod roditelja i odgojitelja bude ispravan odnos svijesti i podsvijesti. Razlikujemo primljene slike i doživljene predodžbe o Bogu. Primljena slika može biti iskrivljena, magijska ili sekularizirana. Do loše slike Boga dolazi kad se Bogu prilazilo kao dalekom idealu kojemu se na praktičan način nemoguće približiti. C.G. Jung je došao do zaključka da se u pozadini neurotizirane slike o Bogu nalazi manjak živog kontakta između svjesne slike Boga i podsvjesnog arhetipa Boga.

Krive slike Boga
1. Neurotizirana slika Boga javlja se zbog potiskivanja važnih problema ili jednostranosti u životu. Dio stvarnosti koji je trebalo proživjeti gurnut je u drugi plan tj. u podsvijest. Duša se štiti od patnje tako što neke sadržaje potiskuje u podsvijest. Ako je zbog nekog razloga preskočena jedna faza razvitka duševnih funkcija što dovodi do duševne razdvojenosti. Neurotična disocijacija znači autonomiju jedne grupe psihičkih sila, a s druge strane prodor i prisilu suprotnih. Kod religiozne neurotičnosti to izgleda kao prisilni osjećaj mržnje na Boga iz podsvijesti.2. Nemoćni bogje slika o dobrom bogu kojine može promijeniti ovaj svijet; ova slika nastaje kad otac nije bio istinski autoritet u obitelji nego slaba i labilna ličnost opterećena osjećajem manje vrijednosti, strahom i tjeskobom.3. Nemilosrdni i okrutni bog je slika o bogu koji kažnjava bez milosrđa; tu uzrok može biti otac koji nema razumijevanja i milosti za djecu nego odgoj bazira na kažnjavanju djece 4. Deistički ili nezainteresirani bog – bog koji nema vremena ni volje za brigu o ovome svijetu; na formiranje ove slike važnu ulogu igra otac koji se ne brine dovoljno za svoju obitelj.5. Trgovački bog – bog s kojim se trguje kao na tržnici, ništa ne poklanja. On je ugovarački partner; uzrok su roditelji koji svoju ljubav uvjetuju dobrim ponašanjem djece 6. Magijski bog – tu sliku imaju osobe koje misle da mogu na Boga utjecati magijskim formulama, strogo određenim ritualima i slično. To je bog koji bi trebao meni služiti, naglasak nije na Božjoj dobroti nego na vjeri u čudesnu magijsku moć raznih molitvenih formula i vjerskih obreda kojima se može utjecati na Boga. Roditelji koji i sami nose ovu sliku Boga nesvjesno će ju prenositi na svoju djecu.7. Demonizirani bog – totalna protivnost pravoj slici Boga. Njega čovjek ne može ljubiti. Za tu su sliku najodgovorniji roditelji koji djeci prijete Bogom, zastrašuju ih. Otac koji je nasilan, pun gorčine i nezadovoljstva u sebi, otac koji progoni svoju obitelj i pri tom ih tjera da idu u crkvu i na vjerske obrede doprinosi ovakvom shvaćanju Boga. 8. Sekularizirani bog – to nije bog nego ovozemna stvarnost koja poprima božanske atribute. Primjerice, država ili vođa poprimaju božanske atribute. To nije transcendentni sveti Bog nego idealistički proces napretka koji se obožava kao neka božanska neograničenost, a snaga vitalnosti kao božanski život. Takvu sliku boga imaju ateisti. Roditelji s ovakvom slikom Boga prenijet će je svojoj djeci.9. Nepouzdani i ćudljivi bog – biće koje nije uvijek dobro raspoloženo. Na takvog se boga ne mogu uvijek osloniti, može nas razočarati, ne mogu se na njega osloniti u nevoljama. Kad od takvog boga ne dobiju što žele, pojedinci se obraćaju bogovima druge religije ili magije. Tako neki kršćani idu hodži po zapise da se oslobode nekog zla koje su im drugi ljudi nabacili. Ovdje također otac može imati utjecaja za model stvaranja loše slike o Bogu10. Moralizirajuća slika Boga – to je bog koji sitničavo i osvetoljubivo bdije nad izvršavanjem zapovijedi. Toj slici doprinose roditelji koji i sami sve pretjerano moraliziraju.11. Preozbiljni i mrzovoljni bog – postoje osobe koje sve shvaćaju preozbiljno, ne znaju se našaliti. Takvu sliku o Bogu imaju osobe koje su imale mrzovoljnog i preozbiljnog oca
Prave slike BogaSvemogući Bog, Milosrdni Bog, Zainteresirani Bog, Bog koji prvi bezuvjetno ljubi, Slobodni Bog koji poštuje ljudsku slobodu, Bog koji je ljubav sama, Transcendentni presveti Bog, Vjerni Bog, Dobri Bog, Bog koji se voli igrati i šaliti.
Slike Boga u New age-u
Michael Fuss je pokret New Age definirao kao ''supermarket alternativnih duhovnosti'' u kojem se može pronaći religioznost po vlastitom ukusu i želji. Možemo reći da je to jedna nova religiozna svijest u razvoju. Bog je tu neosobno i po prirodi imanentno biće koje se shvaća kao kozmička svijest, univerzalni um i svemirska energija koja sve prožima. Čovjek se shvaća kao božansko biće u nastajanju, odnosno osvješćivanju. Bog nije osoba nego kozmički duh bez samosvijesti, sila koja čovjeku daje moć da ovlada stvarima i uđe u viša stanja svijesti i svemoćna neosobna božanska energija. Pripadnici sljedbi Novog doba vjeruju da će naredno razdoblje koje je počelo s trećim tisućljećem donijeti ostvarenje potisnutih latentnih mogućnosti ljudske naravi, preobrazbu na planetarnoj razini. Drugim riječima, doći će vrijeme kad će čovjek postati bog. Ovakvo razmišljanje ima osnovu u panteističko-monističkom sustavu. Shirley MacLaine tvrdi da se čovjek treba klanjati sebi jer Bog kojeg tražimo leži u nama.Bog New age je bog koristi. To je bog u službi mojih želja. S takvim Bogom se ne može uspostaviti personalni odnos. Umjesto religije vjere ovaj sustav zagovara religiju znanja, odnosno religiju samo-spasenja. Prema koncepciji moderne gnoze, čovjek je zapravo čisti duh koji u najdubljim razinama svoje svijesti traži i postiže sjedinjenje s djelićem božanskoga, sjedinjuje se s kozmičkom i božanskom sviješću.New Age je globalna mreža nove religioznosti koja zagovara duhovni narcizam kojemu je glavni cilj postizanje osobne sreće, zatim individualizam i samoiscjeljenje. Pogubna New age ideologija nema ljestvicu objektivnih vrijednosti nego dopušta da svatko sebi stvara vrijednosti prema željama i potrebama. U monističkom pristupu dobro i zlo se relativiziraju i prožimaju. Zlo je privid (maya). Takvom načinu razmišljanja pridonosi filozofija konzumizma i materijalizma. Nove sljedbe i pokreti nastali unutar New agea s jedne strane odbacuju Isusa Krista a priznaju Boga, s druge strane prihvaćaju religiju a odbacuju Boga ili odbacuju svaku religiju tražeći joj alternativu. Alternativu kršćanstvu traže u poganskim vjerovanjima i orijentalnim religijama. Tu je Bog impersonalno jedno neodvojivo od stvorenja. Nema govora o obraćenju nego se propagira transformacija pomoću tehnika transcendentalne meditacije, joge, služenja guruu. Razlog: Postmoderno društvo ne želi imati čvrste dogme i jasna uvjerenja, već dopušta pluralizam u religioznom naučavanju i praksi. Prema New age-u čovjek ima sveobuhvatnu svijest. Čovjek nije osoba nego val kozmičkog oceana. Postoji samo jedna stvarnost – božanska, ostalo je iluzija. Novi religiozni pokreti umanjuju Kristovu vrijednost jedinstvenog posrednika između Boga i ljudi te se odriču monopola bilo koje religije nad istinom.