Iz govora pape Benedikta XVI.
 Sve prisutniji relativizam opasno ugrožava život i čovjeka
 (Vatikan, 7. lipnja, 2005.)
Unutar toga relativističkog obzora nije, dakle, moguće ostvarivati pravi odgoj: bez svjetla istine, svaka je osoba prije ili kasnije osuđena posumnjati u dobrotu samoga života i odnosa od kojih je ovaj satkan, u vrijednosti vlastitog zauzimanja da se s drugima nešto zajednički izgrađuje.Obezvrjeđivanje ljudske ljubavi, zatiranje istinske sposobnosti ljubavi pokazuje se, u našem dobu, najprikladnijim i najučinkovitijim sredstvom da se Boga otjera od čovjeka, da se Boga udalji od čovjekova oka i srca.  Oblikujte civilizaciju prave pravednosti i ljubavi bez razlika.

 Šutnja je postala riječ zajedništva
 (Audijencija za članove plenarnoga zasjedanja Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, 17. studeni 2006.) Od Drugoga vatikanskoga koncila do danas učinjeni su mnogi koraci prema punome jedinstvu. Pred očima mi je slika koncilske dvorane, gdje su promatrači izaslanici drugih Crkava i crkvenih zajednica bili pozorni, ali su šutjeli.
 Danas se šutnja pretvorila u riječ zajedništva.
Ono što treba najviše promicati je ekumenizam ljubavi, koji proistječe izravno iz nove zapovijedi što ju je Isus ostavio svojim učenicima. Ljubav praćena dosljednim gestama stvara povjerenje, otvara srca i oči. Dijalog ljubavi po svojoj naravi promiče i prosvjetljuje dijalog istine: naime, u potpunoj istini doći će do konačnog susreta kojemu vodi Kristov Duh. Jamačno, relativizam i jednostavni i lažni irenizam neće riješiti ekumensko traganje. Oni ga iskrivljuju i pogrešno usmjeravaju.
Vjera je dar a ne teret!
(Svjetski susret mladih u Kölnu, 2005.)
Vjera je dar a ne teret i stoga je prekrasno biti kršćanin i biti podupiran velikom ljubavlju. Svijet ne spašavaju ideologije, već predanje živom Bogu. Samo od Boga dolazi istinska revolucija i temeljita promjena svijeta. 
Brak je Božji dar
(Vatikan, 8.10.2006.)
Danas su potrebe obitelji, koje se neće dati zavesti modernim kulturalnim strujama nadahnutim hedonizmom i relativizmom, već biti spremne širokrogrudnim predanjem vršiti svoje poslanje u Crkvi i u društvu. Danas je  potrebno njihovo svjedočanstvo. Obiteljska zajednica pozvana je biti znakom Božje ljubavi prema svima. To poslanje kršćanska obitelj može ostvariti jedino uz pomoć milosti Božje. Zbog toga je potrebna neumorna molitva i svakodnevno ustrajanje u obvezama preuzetim prigodom sklapanja braka.
Socijalno djelovanje i evanđelje ne mogu se odvojiti jedno od drugoga
(München, Pastoralni pohod Njemačkoj, 2006.)
Socijalno djelovanje i evanđelje ne mogu se odvojiti jedno od drugoga. Tamo gdje ljudima donosimo samo znanja, spretnosti, tehničke sposobnosti i instrumente, donosimo premalo. Molim vas, molite i kod kuće zajedno: kod stola i prije nego idete na spavanje. Tko vjeruje, nikad nije sam.

Tražite Krista u licima patnika, potrebnih i stranaca
(Bern, Susret s mladima, 2004.)  
I ja sam nekada imao dvadeset godina kao vi danas. Rado sam se bavio sportom, volio sam skijanje i glumu. Imao sam želje i brige. Tih godina, koje su sada vrlo daleko i u kojima je moja domovina trpjela prvo od rata a onda pod totalitarizmom, tražio sam smisao svoga života. Našao sam ga u nasljedovanju Krista, Gospodina.  
Ustani! Puninom snage odjekuje ova Kristova riječ mladiću iz Naina danas na našemu susretu. Vama, dragi mladi prijatelji, vama mladim švicarskim katolicima upućena je ova riječ! Papa iz Rima došao je k vama, da bi zajedno s vama ponovno čuo taj poziv Kristov i da bi ga ponovio kao jeku. Radosno vas pozdravljam i zahvaljujem vam na srdačnom prijemu. 
Preko puta ti stoji sam Isus, Božja Riječ koja je postala tijelom. On je 'pravo svjetlo, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka', istina koja nas oslobađa, život kojega nam Otac daje u obilju. Kršćanstvo nije jednostavno neka vrsta kulture ili ideologije, nije niti sustav nekih uzvišenih načela i vrijednosti. Kršćanstvo je jedna osoba, prisutnost, lice: Isus Krist, koji životu ljudi daje smisao i sadržaj. Dragi mladi, kažem vam: Ne bojte se susresti Isusa!
Možeš zasnovati obitelj koja počiva na braku što predstavlja savez ljubavi između muškarca i žene, koji se trude oko čvrste i vjerne životne zajednice. Ti osobno možeš posvjedočiti da je unatoč svim poteškoćama i zaprekama moguće u punini i potpuno voditi kršćanski brak kao smisleno iskustvo i 'radosnu vijest' za sve obitelji.  
Počelo je vrijeme djelovanja, oblikujte civilizaciju prave pravednosti i ljubavi bez razlika. Mladi Švicarci, krenite na put! Gospodin ide s vama. Držite u rukama križ, iz vaših usta neka dolaze riječi života. Nosite spasenjsku nadu uskrsloga Gospodina u srcima. Ustanite! Krist vam govori. Slušajte ga!
Na širokom moru kulture Krist uvijek treba 'ribare ljudi'
(Svečanost početka nove akademske godine Katoličkog sveučilišta Sacro Cuore u Rimu,2005.)
Na širokom moru kulture Krist uvijek treba 'ribare ljudi', to jest savjesne i dobro pripremljene osobe koje svoje profesionalne kompetencije stavljaju u službu dobra, i u konačnici u službu kraljevstva Božjega.
 
Kleknite dok primate Sv.Pričest
(Srijeda, 02 Lipanj 2010.)
Papa Benedikt XVI. ne želi da vjernici primaju Sv. Pričest na ruku a niti želi da stojeći primaju Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Prema vatikanskom liturgičaru mons.Guido Marini-u, papa nastoji zorno prikazati cijeloj Crkvi odgovarajuće norme ponašanja kod primanja Sv. Pričesti. Zbog toga se od pričesnika na papinskoj Misi sada traži da kleknu na klupu i da primaju Sv. Pričest na jezik od samog Pape.. Razmišljanje Svetoga Oca je jednostavno: "Mi kršćani klečimo pred Presvetim, jer u Njemu, znamo i vjerujemo da je prisutan Jedini i Pravi Bog." (22. svibnja 2008.) Papino nastojanje je u skladu s tradicijom Crkve starom 2.000 godina i sada je to u cilju poticanja obnove ljubavi i poštovanja prema Euharistiji, koju se trenutno ismijava i prema kojoj se mnogi odnose s prezirom. Razni trendovi i inovacije u naše vrijeme (gitara u liturgiji, djevojke – poslužiteljice oltara, laici- ministranti, Pričest na ruku, laici-djelitelji Pričesti) sve je to djelovalo da se uništi naše poštovanje prema Euharistiji, a time se ubrzava duhovna smrt Crkve. Uostalom, Euharistija je istinski život i otkucaj srca istinskoga Mističnog Tijela oko kojega se mora okupljati cijela Crkva. Klečanje se također poklapa s crkvenim stoljećima starim pravilnikom da samo posvećene ruke svećenika smiju dodirivati Tijelo Kristovo u svetoj Pričesti. "Samo svećenicima je dana vlast da posvećuju i posreduju vjernicima Svetu Euharistiju." (Tridentski sabor) To učenje lijepo izražava Sveti Toma Akvinski u svojoj „Summa Theologica“: "Zbog poštovanja prema tom Sakramentu, ne dodirivati ono što je posvećeno: stoga su tjelesnik (korporal) i kalež posvećeni, a tako i svećenikove ruke, da bi mogle dodirivati taj Sakrament.“ Danas se Pričest na ruku daje protuzakonito i to je postalo jedan od glavnih neprijateljskih alata za uništenje Vjere po cijelome svijetu. Jer ova praksa primanja Sv. Pričesti nema druge svrhe nego da iskrivi naše poimanje Isusa Krista i da njeguje prijezir prema Svetim Otajstvima. Nije ni čudo da je sveti Bazilije (329-379) okarakterizirao Pričest na ruku kao "teški grijeh." To znači, primanje Pričesti na ruku nije u katoličkoj tradiciji. Ova praksu su prvi puta uveli u Crkvu heretički Arijevci u IV. st. kao način izražavanja svoje vjere da Krist nije božanska osoba. Nažalost, to je isto tako i danas, i to je bit istoga krivovjerja i oskvrnuća koje se je galopirajuće proširilo u cijeloj Crkvi. Ako danas imamo u Crkvi problem „zlostavljanja“, onda je to i zbog toga jer smo zlostavljali i Presveti Sakramenat -  a to nam se je vratilo! Zahvaljujući Pričesti na ruku, članovima sotonskih kultova je sada data jednostavnija mogućnost pristupa da dođu u Crkvu i uzmu Hostiju, te da tu Hostiju odnesu u svoje zajednice gdje je zlostavljaju i muče u ritualima crne mise koju služe Sotoni. Oni lome Hostiju svojim cipelama kako bi ismijali Boga živoga, a mi im to pomažemo našom ležernom praksom? I sami sotonisti izjavljuju da je Pričest na ruku najveća stvar koja im se uopće dogodila, a mi ništa ne činimo da to zaustavimo? Dakle, Sveti Otac je učinio sa svoje strane i pokušao očistiti Crkvu od zlostavljanja, a mi smo kao dijelovi Kristova tijela pozvani da mu pomognemo. Za vaše ohrabrenje smo uključili sljedeći citat iz nagovora kardinala Llovera, novoga prefekta vatikanskog Zbora za Božansko bogoslužje i disciplinu sakramenata“ koji je izrekao na elektroničkoj stranici „Life Site News“ (Novosti sa stranice Života) 22. srpnja 2009. god.: "Poslanje Kongregacije za bogoštovlje i Sakramente je da promiče tradicionalne prakse u bogoslužju, kao što su primanje Pričesti klečeći i na jezik, a što je papa Benedikt posvjestio i posebno naglasio. Također je vrijedno razmotriti nedavni dekret kardinala Caffarra-e, nadbiskupa Bologne (Italija), kojim zabranjuje praksu Pričesti na ruku: "Dogodili su se mnogi slučajevi profanacije Euharistije, upravo zbog načina primanja Posvećenoga kruha na dlan ruke ... S obzirom na učestalost slučajeva bezčasnoga i bezpoštovanja primanja Euharistije o čemu su nas izvjestili, određujemo da će od danas u metropolitanskoj crkvi sv. Petra, u bazilici sv.  Petronija, i u Svetištu Blažene Djevice Marije od sv. Luke u Bologni vjernici primati Posvećeni kruh samo iz ruku svećenika i to direktno na jezik.  (Iz njegove uredbe o primanju Euharistije, od 27. travnja 2009.) 
IZVOR: http://newsblaze.com/story/20090801065749zzzz.nb/topstory.html