ISKUSTVO SOTONIZMA DOREEN IRVINE
S engleskog prevela:
Snježana Santrić, Split

      Potresno svjedočanstvo Doreen Irvine objavljeno u knjizi ''From witchcraft to Christ'' (Concordia Publishing House, Cambridge, 2004.) nudi nadu svima koji sumnjaju u oprost najtežih grijeha i siguran izlazak iz najdubljih odaja Zloga. Ovo svjedočanstvo je ujedno i upozorenje svima koji olako stavljaju svoj život na kocku eksperimentiranjem sa magijom, sotonizmom i vračanjem.
      Doreen Irvine rođena je 1939. godine u Londonu u siromašnoj obitelji kao najstarija od petoro kćerki obitelji Irvine. Njen otac je bio čistač, sakupljač otpada i alkoholičar. Često je tukao Doreenu majku koja bi ga pijanog dovlačila iz krčme. Živeći u bijedi, Doreen bi tu i tamo isprosila koji novčić na ulici da kupi kruh ili bi ukrala perec u trgovini. Život joj je od ranih dana bio teška borba za preživljavanje. U takvom okruženju u kojem je odrastala ime se Božje na razne načine pogrđivalo psovkama ili različitim proklinjanjima. Jedine sretne trenutke svog djetinjstva pamti u susretima s majkom. Kad joj je majka umrla osjećala se jako usamljeno, bez samopouzdanja, nesigurna i zbunjena zbog raznih emocionalnih konflikata koje je proživljavala. Nitko se nije našao da podijeli njenu bol, a sestre su bile premalene da bi joj mogle pomoći. U tim je trenutcima zamolila Boga da se smiluje njenoj obitelji, ali joj se činilo kao da se ništa nije promijenilo. Zaključila je da nema Boga i da je kršćanstvo tek glupa bajka. Škola joj je postala naporna jer su joj misli bile preopterećene teškim egzistencijalnim problemima, obiteljskom krizom, nerazumijevanjem učitelja. Zbog nedostatka materijalnih sredstava za život ona i njene sestre su postale predmet ruganja, ismijavanja i zlostavljanja od drugih učenika. Umjesto u školu, Doreen je ponekad radije odlazila u park ili na groblje. U međuvremenu se otac oženio, a maćeha se okrutno ponašala prema njenim sestrama. Doreen je maštala kako će što prije otići u London. Htjela se zaposliti i što prije pomoći svojim sestrama. Na preporuku svoje učiteljice, dobila je prvi posao kao služavka u kući jedne bogate obitelji. Izgledalo je kao da se nešto pomaklo nabolje. No, zapravo je za nju boravak u toj kući s vremenom postao mješavina, suza i prepirki, nemira i trauma, frustracija, nervoze, tjeskobe. Odlazi u London. Ali, kako nije mogla naći posao, počela se jedno vrijeme baviti prostitucijom. Savjest ju je proganjala. Osjećala je da je u njenom životu sve krenulo nizbrdo. Susreće ''Vojsku spasa'', ali im ne prilazi. Isus je ne zanima. ''Noćni poslovi'' doveli su je do konzumacije heroina. Da bi nabavila drogu prodavala bi odjeću, cipele, nakit. Povremeno bi i krala te prodavala ukradeno. Zbog toga su je jednom osudili na tri mjeseca zatvora. Da nije završila u zatvoru, vjerojatno bi tad život okončala skokom u Temzu, napisala je. Na kraju je došlo ono najgore. Susrela se sa sektom sotonista. Tada je uistinu počela njena najteža životna mora. ''Sotonisti izopačuju i uništavaju sve'' – piše Doreen. ''Ponavljali su mi da je laž u biti istina. Bila je to neka vrsta ispiranja mozga kroz koju svi na početku prolaze. Na kraju čovjek počne vjerovati da je sve što oni kažu istinito i da se sve poklapa.'' Moji odlasci na njihove sastanke morali su biti u strogoj tajnosti. ''Sjećam se nekoliko važnih stvari koje smo morali naučiti i slijediti;
1. Šutnja je obveza. Sotonist ne smije nikome odati gdje je hram niti smije na sastanke pozivati osobe koji ne pripadaju Luciferovim sljedbenicima.
2. Svi moraju voljeti, poštivati i služiti vođi sljedbe jer on predstavlja Lucifera na zemlji. Sotonisti moraju služiti svaki dan vragu i nikome drugome osim njemu.
3. Sotonisti nikad ne smiju ići u kršćanske crkve osim ako su poslani po zadatku svog poglavice. Tada sve podatke i povjerljive informacije koje su doznali o tome što se u kršćanskih crkvama događa moraju u hramu predočiti svom vođi.
4. Sotonisti nikad ne smiju čitati Bibliju radi duhovne izgradnje. U svom hramu obvezni su zapaliti kućni primjerak Biblije, molitvenika i slične literature. Dopušteno je samo čitati literaturu koja se tiče demonskih objava.
5. Nitko ne smije kasniti na sastanke u hramu. To se kažnjava bičevanjem.
6. Svi moraju znati da ih vražje ''oko'' stalno promatra, zato mu moraju služiti i svaki dan mu se moliti.''
Doreen se zaposlila u stripoteci u koju je često navraćao i voditelj sekte. ''Nakon inicijacije, začula sam demonski glas u sebi. To iskustvo su i drugi iskusili. Svi smo mogli osjetiti prisutnost zlog duha u hramu i čuti kako nam govori: Ja sam vaš gospodar, vi moja djeca. Činite zlo koje god poželite. Ne bojte se, ja ću vas štititi''.

''Za vrijeme seansi primila sam demonske moći, što uključuje ekstra senzorske sposobnosti, čitanje misli i drugo…Bila sam kraljica crne magije''. No, bilo je tu i straha pa je Doreen ponekad razmišljala da se ostavi vještičarstva i sotonizma.
Ali, bijeg od Lucifera nikad ne ide glatko. Knez tame ju je nekoliko puta pokušao ubiti samo da je zadrži za sebe. Jednog dana začula je glas: ''Jedini izlaz je putem ljubavi i spasenja Gospodina Isusa Krista''. To ju je duboko potreslo. Uslijedila je velika borba. Pomolila se Kristu za pomoć i izbavljenje iz kandži Zloga. U njenoj su glavi bjesomučno odjekivali svi oni brojni glasovi zla što su se u njoj namnožili za vrijeme boravka u sekti (laž, sumnja, ponos, pohota, vračarstvo, itd.). Ti glasovi su vikali, opsjedali je i mučili, pokušavajući sve da je odvrate s puta kojim je htjela pobjeći od svega. Tu, na putu izbavljenja, prvu pomoć joj je pružio Arthur Neil, baptistički pastor. On je hrabro pristupio molitvama egzorcizma i kroz više pokušaja i više tjedana, uspio istjerati čak 43 zloduha iz Doreen. I on svjedoči da je tijekom seansi Doreen, koja se u opasnoj sekti zvala kraljica Dijana, padala na pod vrišteći, siktajući i puzeći kao zmija. Jednom ga je nožem pokušala ubiti. ''Za vrijeme egzorcizma, ugledala sam Isusa, njegov lik u svjetlosti'' – svjedoči dalje Doreen. ''Lice mu je bilo nježno, srdačno, oči ispunjene dubokom ljubavi. Osjetila je njegovu ljubav, oproštenje''. Posljednje zlo s kojim se borila bila je heroinska ovisnost. Liječnici su predviđali da će Doreen živjeti još svega nekoliko mjeseci zbog oštećenja mozga, no posljednji nalazi pokazali su iznenađenje. Nije bilo nikakvih oštećenja na mozgu, što se uistinu može pripisati čudu. U veljači 1965. godine Doreen je započela novi život. Napustila je London i preselila se na selo kod obitelji Parker. Prihvatili su je kao svoju kćer bez ikakvih pitanja, premišljanja i pritiska poput pravih kršćana. Gospođu i gospodina Parker zvala je majkom i ocem, a i oni su nju jako zavoljeli. Isus je pobijedio u njezinom životu. Imala je još jednom ukazanje Uskrslog Krista kad joj je rekao: ''Ti si moja!'' To je bila potvrda da su se sve bure stišale. Selo u koje se povukla bilo je pravo mjesto mira, ozdravljenja, radosti i odmora. Podsjećalo je po mnogo čemu na Betaniju. Doreen je s milošću Božjom naučila prihvaćati svoje slabosti i neuspjehe, suočiti se s njima, dok bi prije bježala. Zahvaljivala je Kristu što je na križu krv svoju prolio i za sotoniste, bogohulnike, vračare, narkomane. Na kraju otkriva kako se udala za Davida i živjela sretno do kraja života. Njeno svjedočanstvo obišlo je cijeli svijet.