Kazalište u službi različitih ideologija
 
U srijedu 01. prosinca u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja u Splitu održana je prva teatrološka tribina dramskog studija Ilirik na temu ''Umjetničko kazalište nasuprot ideološkom kazalištu''. Tribinu je vodio prof. dr.sc. Vlatko Perković, teatrolog, redatelj, dramaturg i profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, koji je na samom početku istaknuo da je kritička osviještenost kazališne publike na niskoj razini tako da i sami govor o drukčijem kazalištu predstavlja elitistički diskurs.
Kad danas raspravljamo o stanju u kazalištu pitamo se postoji li kazalište koje nije ideološki obojeno? Tko nam to nameće drame destrukcije o kojima se pišu hvalospjevi bez ikakve osnove? Možemo se pitati i zbog čega akademska zajednica o tome šutii? Nije li bolesno u svijetu u kojem se sve institucije bore protiv nasilja veličati i promovirati nasilje na pozornici? 
Ideologija anarholiberalizma je u umjetničkim krugovima uzela toliko maha da slobodno možemo govoriti o nasilju koje se u ime umjetnosti provodi nad umjetnošću. Dionizijevsko ludilo sa dramama destrukcije vodi ravno do smrti teatra i tu više nema izlaza, istaknuo je prof. dr. sc. Vlatko Perković. Nekad je to bilo sasvim drukčije. Dok je antičko kazalište bilo didaktično i zastupalo ideju transcendencije i nepromjenjivosti božanskih zakona, ideološko kazalište zastupa isključivo interese određene grupacije. Primjerice, za vrijeme komunizma u teatru su se svi dramski tekstovi prekrajali tako da veličaju vladajuću ideologiju, a sve što je bilo drugačije se cenzuriralo, omalovažavalo i proganjalo. Sustav se promijenio, ali sve je ostalo isto. Danas se pak promoviraju s velikim entuzijazmom kazališni komadi nove europske drame prepune brutalizma poput ''Garaže'' ZKM-a. Ideološka drama je ustvari svaka drama koja priječi pravo drugom na drukčije mišljenje. Takvom teatru može se suprotstaviti samo umjetnički teatar koji nudi jednu bitnu razliku. Umjetničko kazalište postavlja demokratičan princip tako da su svi likovi u drami jednakopravni, slobodno iznose svoje stavove. Ne sudi im ni pisac ni redatelj, već se sud prepušta publici. Suprotno tome, ideologija interesa je ta koja guši slobodu, promovira jednoumlje i toga se svaka umjetnost treba kloniti. U konačnici, ako kazalište gledamo kao personifikaciju života vidjet ćemo da se sud nad samom dramom života ne događa ovdje, već u Eshatonu.